Danas je 25 godina od uvođenja treće januarske HUNTE druga “Račana” i takozvanih”reformiranih” komunista.
Dolazak Trećejanuarske diktature 3. siječnja 2000. godine, predvođene Ivicom Račanom, predstavlja prekretnicu koju mnogi pamte kao početak sustavne izdaje hrvatskih nacionalnih interesa. Pod lažnim sloganima „promjene“ i „modernizacije“, Račan i njegova vlada pretvorili su Hrvatsku u politički i ekonomski eksperiment u kojem je volja naroda postala irelevantna, a ključne odluke donošene su pod utjecajem stranih interesa.
Jedan od najozloglašenijih poteza ove vlasti bila je rasprodaja INA-e za bijednih 500 milijuna dolara, iako je stvarna vrijednost kompanije prelazila 23 milijardi dolara. Tim činom, Trećejanuarska HUNTA je prodala vrijednost od 5 milijardi dolara za 505 milijuna dolara, ne samo da je osramotila Hrvatsku na međunarodnoj sceni, nego je i trajno narušila njezinu energetsku sigurnost. Uloga Ivice Račana u toj aferi ostaje mrlja na njegovoj političkoj ostavštini, dok su posljedice te odluke osjetne i danas.
Račanova vlada također je poznata po stvaranju temelja političkog kadroviranja i pogodovanja, koje su nastavili njegovi nasljednici, uključujući Zorana Milanovića. Milanović, koji se u to vrijeme politički afirmirao unutar SDP-a, nastavio je Račanovu politiku podilaženja stranim interesima i ignoriranja stvarnih problema hrvatskog naroda. Njegov kasniji uspon na poziciju premijera bio je samo nastavak iste politike nesposobnosti, neodgovornosti i osobnog interesa pod krinkom „socijaldemokracije“.
Trećejanuarska HUNTA obilježila je razdoblje kriminalizacije branitelja, relativizacije Domovinskog rata i povijesne revizije koja je hrvatski narod stavila u poziciju da se ispričava za vlastitu borbu za slobodu. Dok su heroji Domovinskog rata bili marginalizirani, pripadnici političke elite su se bogatili kroz sumnjive privatizacije, dok su ključne nacionalne kompanije padale u ruke stranih interesa.
Ono što je započeto u doba Trećejanuarske HUNTA , kasnije je kulminiralo u potpunoj političkoj dekadenciji. Zoran Milanović, kao jedan od prominentnih političara koji je izašao iz tog sustava, simbol je politike koja ignorira volju naroda, dok Hrvatska sve više tone u političku nestabilnost i društvene podjele.
Danas, 25 godina kasnije, nasljeđe Trećejanuarske HUNTE i njezinih kadrova ostaje sinonim za izdaju, rasprodaju i nesposobnost. Hrvatska još uvijek osjeća posljedice odluka donesenih u to vrijeme, dok politički sustav oblikovan tim razdobljem i dalje koči razvoj i prosperitet zemlje.
